Dragomir Krančević (Pančevo, 4. oktobar 1847 — Beč, 19. maj 1929) bio je jedan od prvih srpskih virtuoza na violini koga su slušali Beč, nemački gradovi i Pešta. Pančevačko srpsko crkveno pevačko društvo je za studije u Beč stipendiralo Dragomira Krančevića, koji je kasnije postao koncertni majstor Peštanske opere. Sa deset godina iz Pančeva stiže u Beč, a sa četrnaest godina vrlo uspešno svira u velikoj Riterskoj dvorani, da bi dospeo, u svojoj petnaestoj godini, do slavnog Muzikferajna, u kome nastupa više puta, a jednom svira u korist zidanja srpske crkve. Tom prilikom, je u znak priznanja, dobio album Vijetanovih kompozicija i svesku sa posvetama i autogramima Bramsa, Rubinštajna i drugih. Na koncertu Jovanke Stojković 1872, prijateljski je učestvovao, a iste godine, 10. avgusta, kada je knez Milan M. Obrenović IV proglašen za punoletnog, učestvovao je na svečanom koncertu, koji je priredilo Beogradsko pevačko društvo, kojom prilikom je izvodio Koncert alegro od Paganinija i svoju kompoziciju Sanjarija. Taj mladi Pančevac odbio je ponudu da postane profesor violine na Bečkom konzervatorijumu, posle odlaska njegovog učitelja, profesora Helmesbergera, u penziju. Danas je Krančević zaboravljeni umetnik, tekst pod naslovom: Koncertmajstor Dragomir Krančević - nekad slavan, umro usamljen, pojavio se u jednom bečkom listu.
Tokom svoje dugogodišnje muzičke delatnosti stekao je ugled i razneo ime srpskom narodu u tuđem svetu. Ali i pored svega toga, on je ostao zaboravljen. Veliki i dragoceni materijal o njegovoj muzičkoj delatnosti leži skriven u mađarskim i nemačkim novinama. Tek posle prikupljanja tog materijala i usrdnog traganja o njegovom životu i radu moći će se utvrditi koliku je ulogu odigrao taj prvi srpski virtuoz na violini u stranom svetu i koliki je bio značaj njegove muzičke delatnosti u doba u kome je živeo.
Izvor Wikipedia


















