Ako želite da dodate novu čitulju za ovog preminulog klikne na dugme ispod.

NOVA ČITULJA ZA OVOG PREMINULOG

Sistem će automatski da popuni sve podatke, a Vaše je samo da unesete tekst čitulje.

In memoriam
Ivo Lola Ribar
23. april 1916 — 27. novembar 1943

Sin je hrvatskog i jugoslovenskog političara Ivana Ribara. Odrastao je u Đakovu, Karlovcu i Beogradu. Školovao se u Parizu i Ženevi, a diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu, 1939. godine. Još u višim razredima gimnazije se zainteresovao za društvena i politička zbivanja, a na studijama se povezao sa revolucionarnim studentskim pokretom. Na Beogradskom univerzitetu se družio sa studentima-komunistima, pa je 1935. postao član Saveza komunističke omladine, a 1936. godine član Komunističke partije.

Biran je najprije za člana Akcionog odbora stručnih studentskih udruženja, a kasnije je postao istaknuti omladinski rukovodilac, koji je učestvovao na mnogim međunarodnim omladinskim kongresima — u Briselu, februara 1936, u Ženevi septembra 1936. i u Parizu, avgusta 1937. godine. Po direktivi CK KPJ, 1937. godine je prešao u Zagreb, gdje je postao rukovodilac Centralne izvršne komisije pri CK KPJ, koja je kasnije prerasla u Centralni komitet SKOJ-a. Na Petoj i Šestoj zemaljskoj konferenciji SKOJ-a, 1939. i 1940. godine, biran je za političkog sekretara CK SKOJ-a, a na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ, oktobra 1940. godine je izabran za člana CK KPJ.

Posle okupacije Jugoslavije, 1941. godine aktivno je radio na organizovanju i pripremi oružanog ustanka. Učestvovao je u nizu sastanaka rukovodstva KPJ i SKOJ-a, na kojima su donošene direktive i odluke o pripremi i organizaciji ustanka, a bio je učesnik sjednice Politbiroa CK KPJ od 4. jula 1941. godine. Tokom jula i avgusta 1941. godine, neposredno je rukovodio akcijama ilegalaca u okupiranom Beogradu, a u septembru je prešao na oslobođenu teritoriju. Učestvovao je na savjetovanju u Stolicama, a u toku 1942. i 1943. godine je po zadatku Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita, zajedno sa Edvardom Kardeljom nekoliko puta odlazio na okupirana područja, a boravio je i u okupiranom Zagrebu i Beogradu.

Bio je jedan od organizatora Prvog kongresa antifašističke omladine, održanog decembar 1942. godine u Bihaću, na kome je bio izabran za predsednika Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije. Oktobra 1943. godine je bio određen za šefa prve vojne misije NOV i POJ, koja je trebalo da ode u Štab savezničke komande za Bliski istok, u Kairu. Poginuo je 27. novembra 1943. godine prilikom neprijateljskog vazdušnog napada na avion kojim je trebalo da sa Glamočkog polja prebaci u Bari.

Za narodnog heroja proglašen je 18. novembra 1944. godine, a njegovi posmrtni ostaci su 1948. preneti u Beograd i sahranjeni u Grobnicu narodnih heroja na Kalemegdanu. U toku rata je poginuo i njegov mlađi brat Jurica Ribar.

 

 

Izvor Wikipedia




Glamoč
27.11.2025.