Branko Pešić (Zemun, 1. oktobar 1922 — Beograd, 4. februar 1986) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik Socijalističke Republike Srbije i junak socijalističkog rada. U periodu od 1965. do 1974. obavljao je funkciju predsednika Skupštine grada Beograda, a od 1982. do 1984. nalazio se na mestu predsednika Skupštine SR Srbije.
Kao učenik gimnazije u Zemunu, 1938. postao je član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), zbog čega je naredne godine bio isključen iz gimnazije. Nakon okupacije, učestvovao je u organizovanju akcija i sabotaža protiv okupatora u Zemunu, a u leto 1942. otišao je u partizane. Delovao je najpre u Sremu, a potom je prešao u Bosnu, gde je učestvovao u bici na Sutjesci. Avgusta 1943. bio je ranjen, prilikom oslobođenja Bijeljine, a nakon toga je prešao na politički rad u Srem, gde je ostao do oslobođenja.
Nakon rata, posvetio se političkom radu, najpre u omladinskim, a potom i partijskim organizacijama Zemuna i Beograda. Bio je sekretar Mesnog komiteta KPS u Zemunu (1951—1954) i predsednik Skupštine opštine Zemun (1955—1957), potom sekretar Gradskog komiteta SK Beograda i Gradskog odbora SSRN Beograda, Republički sekretar za robni promet u Izvršnom veću Skupštine SR Srbije i predsednik Skupštine grada Beograda (1965—1974). Nakon toga, bio je potpredsednik Skupštine SFRJ (1974—1978), potpredsednik Predsedništva SR Srbije (1978—1982. i 1984—1986) i predsednik Skupštine SR Srbije (1982—1984).
Biran je za člana Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije i Saveza komunista Jugoslavije, kao i republičkog i saveznog poslanika. Bio je aktivan u sportskim organizacijama, a posebno u Fudbalskom savezu Jugoslavije (FSJ). Završio je Višu partijsku školu „Đuro Đaković”. Ostao je upamćen kao jedan od najpopularnijih gradonačelnika Beograda, u čije vreme je grad znatno proširen i modernizovan izgradnjom novih stambenih naselja, kulturnih i sportskih centara, kapitalnih objekata poput Mostarske petlje, mosta „Gazela“, Terazijskog tunela, Palate Beograđanke i dr, kao i pokretanjem mnogih značajnih kulturnih manifestacija od BITEF-a do FEST-a i osnivanjem gradske radio stanice Studio B. U njegovom mandatu usvojen je tada veoma ambiciozan plan spuštanja Beograda na reke, izgradnje Beogradskog železničkog čvora i Beogradskog metroa. Njegovoj popularnosti doprineo je i specifičan, gotovo komšijski odnos sa građanima.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom junaka socijalističkog rada odlikovan je 24. januara 1986. godine.
Izvor Wikipedia


















