Ranko Radović (Podgorica, 18. avgust 1935 — Beograd, 15. februar 2005) bio je srpski arhitekta, slikar, i teoretičar arhitekture. Nakon njegove smrti je ustanovljena nagrada koja nosi njegovo ime. Jedini je domaći arhitekta čije je delo „Spomen kuća bitke na Sutjesci” uvršćeno u knjigu Čarls Dženksa, Evolutivno stablo, 1991, 1993. godine.
Magistrirao je 1971. godine u Beogradu, kod profesora Olivera Minića. Doktorirao je u Parizu 1980. godine na Sorboni, kod prof. Bernara Dorivala.
Prosvetni rad
Započeo je profesorsku karijeru na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (1972—1992), gde je predavao „Savremenu arhitekturu i urbanizam“. Početkom ratnih devedesetih odlazi u Japan, gde je nastavio profesuru. Tri godine je proveo u Japanu i još pet u Finskoj. Njegov boravak u Japanu je podstakao niz predavanja o arhitekturi Japana na Kolarčevom narodnom univerzitetu.
Po pozivu, 1996. godine osniva i vodi „ Školu Arhitekture“, Smer za arhitekturu i urbanizam, Fakultetu tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu. Gotovo 30 godina rukovodio je poslediplomskim studijama iz savremene Arhitekture u Beogradu i Novom Sadu.
Radović je bio redovni profesor Univerziteta u Novom Sadu, Univerziteta umetnosti u Beogradu, Tehničkog univerziteta u Helsinkiju, Finska i Univerziteta Cukubi, Japan. Bio je predavač na više od 20 univerziteta u Rimu, Palermu, Stokholmu, Parizu, Kionu, Melburnu, Hjotu, Lisabonu.
Bio je predsednik International Federation for Housing and Planning (IFHP) (Međunarodna federacija za urbanizam i stanovanje, 1984-1992), član Saveta International Union of Architects (UIA) (Međunarodna unija arhitekata, 1984-1990) i član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti u Podgorici.
Izvor Wikipedia


















