Ako želite da dodate novu čitulju za ovog preminulog klikne na dugme ispod.

NOVA ČITULJA ZA OVOG PREMINULOG

Sistem će automatski da popuni sve podatke, a Vaše je samo da unesete tekst čitulje.

In memoriam
Velibor Vasović

Velibor Vasović (Požarevac, 3. oktobar 1939 — Beograd, 4. mart 2002) bio je fudbaler Partizana, Crvene zvezde, Ajaksa i jugoslovenski fudbalski reprezentativac i trener.

Velibor Vasović je rođen 3. oktobra 1939. u Požarevcu, kao deveto dete Živojina, poreskog službenika, i Jelene Vasović (rođene Laušević), domaćice. Imao je četiri starija brata i tri starije sestre, dok je jedna sestra umrla pre njegovog rođenja. Nakon Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, otac Živojin biva odveden u nemačko zarobljeništvo u kojem provodi četiri godine, dok su najstarija braća i sestre Vasović pristupili partizanima.[1]

Nakon što je u Požarevcu završio osnovnu školu, porodica Vasović se preselila u Beograd, a otac Živojin umire 1953. godine, te o porodici brigu preuzima Vasovićev ujak David Laušević, visokopozicioniran u Upravi državne bezbednosti (UDB). Vasović je maturirao kao učenik Prve beogradske gimnazije, da bi kasnije diplomirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Vasović je svoju fudbalsku karijeru počeo na terenu FK Novi Beograd, da bi ga 1955. godine Florijan Matekalo kao petnaestogodišnjaka doveo u beogradski fudbalski klub Partizan. Veoma brzo se ustalio u prvu jedanaestorku i odigrao je ukupno više od 300 utakmica u crno-belom dresu. Sa Partizanom je osvojio četiri šampionske titule 1960/61, 1961/62, 1962/63 i 1964/65.

U sezoni 1963/64 prelazi u Crvenu zvezdu i svojim prelaskom podiže veliku medijsku pažnju. Pre toga se nikad nije dogodilo da neki fudbaler iz bilo kog od ova dva rivalska kluba pređe u suprotan tabor. Te godine sa Zvezdom osvaja opet šampionsku titulu Jugoslavije, što mu je četvrta zaredom. Odigrao je svega 13 utakmica. Po tadašnjim izvorima za tu jednu sezonu provedenu u Crvenoj zvezdi dobio je pet miliona tadašnjih dinara, što je bila otprilike koliko su tada koštala dva mercedesa.

Posle jedne sezone provedene u Crvenoj zvezdi vraća se u Partizan sa kojim opet osvaja titulu šampiona Jugoslavije 1964/65. Međutim, i njegov povratak među crno-bele su pratile kontroverze. U situaciji kada je trenirao sa igračima Partizana, a platu primao od Zvezde, po ideji tadašnjeg potpredsednika Partizana, Čede Džombe, Vasović odlazi direktno kod potpredsednika SFRJ, Aleksandra Rankovića. U zgradi Saveznog izvršnog veća, razgovor je trajao 45 minuta. Nakon što je Vasović objasnio celu situaciju, Ranković je odgovorio sa: "Razmotrićemo i videćemo". Epilog je dogovor čelnika večitih Ilije Radakovića i Ace Obradovića: Vasović se vraća u Partizan, dok u Zvezdu odlazi Zvezdan Čebinac.

Trenerska karijera

Po završetku aktivne igračke karijere, 1971. godine, Vasović prelazi u trenere. Prvo kao trener odlazi u svoj matični klub Partizan i preuzima ga u decembru 1971. godine, nakon ostavke dotadašnjeg trenera Gojka Zeca. Sa 32 godine i dva meseca, koliko mu je bilo tada, Vasović je postao najmlađi trener u istoriji Partizana. Na kraju debitantske sezone sa Partizanom zauzima petu poziciju prvenstva. Sledeće sezone, 1972/73, opet nije uspešan, Partizan završava na četvrtom mestu. Vasović ostaje u Partizanu još pola sezone 1973/74 i posle preuzima Proleter iz Zrenjanina i francuski Anže iz Anžea u periodu od 1975. do 1976. godine. Posle u sezonama 1976/77 i 1978/79 preuzima Pariz Sen Žermen, ali opet bez nekog većeg uspeha, egipatski Zamalek iz Kaira 1982—83, Etnikos iz Pireja (1983), Crvenu zvezdu (1986—1988), gde u sezoni 1986/87 zauzima treće mesto i u sezoni 1987/88 osvaja titulu šampiona Jugoslavije. Sedanjem na klupu Crvene zvezde, Velibor Vasović je postao jedini u istoriji koji je i igrao za oba „večita rivala” i oba trenirao. Dok je bio šef struke Zvezde, ušao je u sukob sa nekim igračima koji su se pobunili, jer ih je terao da uče engleski jezik. Na kraju preuzima švajcarski klub FK Belinconu iz Belincone (1989) vodi ga jednu godinu i posle toga završava trenersku karijeru Posle godine provedene u Švajcarskoj, Vasović se vraća u Beograd i započinje svoju pravničku karijeru koja mu je u stvari i bila osnovno zanimanje pored fudbala.

Privatni život

Vasovićev grob u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu
Vasović je bio oštar kritičar rada Fudbalskog saveza Jugoslavije (FSJ), a od 1997. je bio na čelu Udruženja za razvoj i prosperitet jugoslovenskog fudbala i kao takav, pet dana nakon promena petog oktobra 2000, pokušao da preuzme FSJ.

Preminuo je 4. marta 2002. godine u Beogradu u 63. godini od posledica srčanog udara zadobijenog tokom šetnje, ispred Narodnog pozorišta. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Ženio se dva puta i imao dva sina iz prvog braka sa Mirjanom Preradović, Vladimira i Aleksandra. Bio je poliglota, osim maternjeg srpskog, govorio je još engleski, francuski, ruski i holandski jezik.

 

 

Izvor Wikipedia




Beograd
03.03.2025.


In memoriam

Beograd
02.01.2025.
In memoriam

Beograd
31.12.2024.
In memoriam

Beograd
29.12.2024.
In memoriam

Beograd
28.12.2023.
In memoriam

Beograd
25.12.2024.
In memoriam

Beograd
25.12.2024.