Mesnevihân Mehmed Džemaludin ef. Čaušević (arebica: مُحَمَّدٌ جَمَالُ‌الدِّينِ أف. چاۆشه‌وٖىݘ) (Arapuša, 28. decembra 1870. – Sarajevo, 28. marta 1938.), bio je četvrti reis-ul-ulema u razdoblju Kraljevine Jugoslavije, teolog, mislilac, prosvjetitelj, reformator, novinar, prevoditelj i jezikoslovac. Bio je jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih bošnjačkih osobnosti 20. stoljeća.
Mehmed Džemaluddin Čaušević rođen je 28. decembra 1870. godine u mjestu Arapuša, nedaleko od Bosanske Krupe. Ubrzo nakon poroda umrla mu je majka, pa je brigu o Čauševiću vodio njegov otac, koji je bio napredni seljak, veoma ugledni islamski učenjak i poznat pod imenom Ali-hodža. U rodnoj je Arapuši stekao osnovno obrazovanje, gdje mu je otac bio prvi učitelj. Nakon što je stekao osnovno obrazovanje, Čaušević upisuje Bihaćku medresu, gdje nastavlja obrazovanje kod tadašnjeg bihaćkog muftije Ahmeda Sabita ef. Ribića.

Medresu je završio u Bihaću, a Pravni fakultet (Mektebi Hukuk) 1887. godine u Istanbulu. Negdje oko 1900. godine Čaušević je posjetio i Univerzitet Al-Azhar, gdje se i susreo s Muhamedom Abduhuom. Nekoliko je mjeseci slušao Abduhuova predavanja, koja će na njega ostaviti trajni pečat. Objavljivati tekstove u novinama počeo je već za vrijeme školovanja i studija u Istanbulu, gdje se kao student prava postepeno uključivao u vjerski i društveni život. Kao student držao je govore preko mjeseca ramazana u poznatoj Selimovoj džamiji u Edirneu. Njegova su predavanja bila obnoviteljski intonirana i u svojim nastupima bio je reformatorski usmjeren. Odlazio je i u druge dijelove Osmanskog Carstva: Sjevernu Makedoniju i Anadoliju i tamo proučavao društveni život muslimana, držao brojna predavanja, te poticao na samosvijest i preporod.[1] Nakon što je diplomirao, vraća se u Bosnu i od 1903. do 1905. godine je profesor arapskog jezika na Velikoj sarajevskoj gimnaziji, kad je izabran za člana Ulema-medžlisa (današnji Rijaset). Dvije godine, od 1907. do 1909. bio je profesor na Šerijatskoj sudačkoj školi, što na osobni zahtjev prekida. Razlog tomu je, što je za direktora Šerijatske sudačke škole imenovan Osman Nuri Hadžić, koji je smatran nepodesnim, jer nije iz staleža uleme, a Čaušević je to smatrao uvredom za ulemu. Dvije godine bio je bez posla i već je bio pomišljao da ide ponovo u Istanbul.

Godine 1913. na nagovaranje Izborne kurije, a uz opiranje Austro-Ugarske biva izabran za četvrtog reis-ul-ulemu.

Nekoliko mjeseci nakon objavljivanja prijevoda Kur'ana, Čaušević umro je u Sarajevu 28. marta 1938. . Dženazu je klanjao Esad Sabrihafizović, imam Gazi Husrev-begove džamije. Ukopan je u haremu Gazi Husrev-begove džamije u sarajevske na desnoj strani od minareta, između mezara Mehmed-bega Mutevelića i Mustaj-bega Fadilpašića.

Izvor Wikipedia