1904. godine se vratio u Srbiju a na kratko je bio i učitelj u Skoplju. Dvije godine kasnije preselio se u Sarajevo i radio kao činovnik za izdavačku kuću "Prosvjeta" ali ubrzo nakon što je učestvovao u radničkom štrajku protjeran je u Banju Luku. Prije Austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine organizovao je magazin " Otadžbina" u Banjoj Luci a nakon toga i politički pokret koji je podržavao borbu protiv Austro-ugarske i naročito protiv ostataka feudalnog sistema. Kao nacionalni i socijalni revolucionar Kočić je imao podršku među seljacima i omladinom pa je odabran za člana Bosanskog sabora u Sarajevu. Austrijanci su smatrali Kočića opasnim neprijateljem i srpskim nacionalistom te su ga hapsili. Prije početka Prvog svjetskog rata imao je nervni slom te je otišao u Beograd na liječenje gdje je umro za vrijeme Austrougarske okupacije. U Bosni je znan kao jedan od najhrabrijih boraca za srpski nacionalni ponos i socijalnu pravdu.

U znak zahvalnosti Petru Kočiću u Banjoj Luci je početkom 1930. godine osnovano društvo "Zmijanje", koje je Kočiću podiglo spomenik. Spomenik izradili su kipari Antun Augustinčić i Vanja Radauš te je otkriven 6. novembra 1932. godine. Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Spomenik je podignut i u Sarajevu.

Kočić je napisao tri zbirke pripovjedaka pod naslovom "S planine i ispod planine", jednu pod naslovom "Jauci sa Zmijanja" i dvije političko-socijalne satire: "Jazavac pred sudom" i "Sudanija".

Preuzeto sa wikipedia.org