Hamdija Kreševljaković (Sarajevo, 18. septembar 1888 – Sarajevo, 9. maj 1959) bio je bosanskohercegovački istoričar. Težište njegovih stručnih radova bila je istorija Bosne i Hercegovine. Smatra se jednim od najznačajnijih bosanskohercegovačkih istoričara. Napisao je preko 300 naučnih i esejističkih radova.
Biografija
Kreševljakovići su porijeklom iz Kreševa. Tamo su imali prezime Šećinovac, a kada su se doselili u Sarajevo dobili su novo prezime po mjestu svoga porijekla. Hamdija Kreševljaković je rođen u Sarajevu 18. septembra 1888. u trgovačkoj porodici. Otac mu se zvao Mehaga Kreševljaković. U Sarajevu je završio početno mektebsko obrazovanje, osnovnu školu (ruždiju), zatim trgovačku, pa onda prešao u Učiteljsku školu koju je završio 1912. Predavali su mu književnici Silvije Strahimir Kranjčević, Ljudovit Dvorniković i Josip Milaković. Stekao je diplomu nastavnika. Sa šesnaest godina počeo je objavljivati narodne pripovjetke i pjesme u časopisima.
Mladost
Nakon završene škole od 1. augusta 1912. bio je učitelj u osnovnim školama, radio je, potom, kao nastavnik u trgovačkoj školi. Nakon završenog državnog ispita, radio je i kao profesor u Učiteljskoj školi. Od početka 1918. do 1919, bio je učitelj u Vinkovcima. U školama predaje historiju, geografiju i pedagogiju. Suradnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, direktor i osnivač Instituta za istraživanje Balkana Karlo Patsch, potaknuo ga je na sakupljanje knjiga i djela bosanskohercegovačkih pisaca, koje objavljuje u naučnim časopisima, a kasnije i svoje samostalne naučne radove. Kreševljaković je trebao napisati knjigu Bosnisch-herzegowinische Schriftsteller (njem.: Bosanskohercegovački pisci), ali zbog rada u školi, napušta rad na institutu. Godine 1912. objavio je djelo Kratki pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni. Sakupljao je sudske isprave iz turskog vremena, deftere i fermane, te je u razgovorima sa suvremenicima tog vremana sakupljao informacije, koje je objavljivao u stručnim radovima. U istraživačkom radu putovao je Bosnom i Hercegovinom, ali i Austrougarskom, Njemačkom, Poljskom, Grčkom, Italijom, Francuskom, Holandijom, Danskom, Švedskom i Islandom. Monografijom Štamparije u Bosni za turskog vremena i prilogom Hasanaga Beširević-Pećki, objavljenih 1920. Kreševljaković prelazi iz književne historije na historijske teme.
Historijski rad
Na nagovor prijatelja iz djetinjstva Josipa Matasovića 1922. u časopisu Narodna starina, objavljuje prilog Iz bosanske trgovine XIX. stoljeća. Bavi se pručavanjem privrede u Bosni za vrijeme turske vladavine. Te teme će obrađivati i kasnije, pa 1927. objavljuje rad Sarajevska čaršija, njeni esnafi i obrti za osmanlijske uprave, koji je kasnije doradio i od 43 stranice, proširio na 260 stranica u knjizi Esnafi i obrti u starom Sarajevu.
Od 1916. do 1926. radio je u muslimanskim prosvjetnim ustanovama, u "Darul-mualliminu" i Okružnoj medresi. Poslije toga, obavljao je dužnost profesora Gazi Husrev-begove medrese od 1926. do 1945, i u ovom periodu je doprinio stabiliziranju ove škole i njenom organiziranju u Kraljevini Jugoslaviji. U Gazi Husrev-begovoj medresi predavao je geografiju, historiju, filozofsku propedeutiku, pedagogiju i njemački jezik. Nakon toga, predavao je u Prvoj gimnaziji, a zatim u Srednjoj ekonomskoj školi. Zapažen je i njegov angažman u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine gdje je radio kao naučni saradnik sve do svoje smrti. Pored rada u prosvjetnim ustanovama, Krešeljaković je bio radni član društva "Narodna uzdanica", u kojem je bio biran u glavni odbor.
Jedan je od utemeljitelja savremenog pristupa u proučavanju historije Bosne i Hercegovine. Radovi iz te oblasti preporučili su ga za najviša naučna zvanja.
Kreševljakovićevo cjelokupno djelo, budući usredsređeno na historiju Bosne i Hercegovine i njenu kulturu, civilizaciju, upravu, zanate, danas se smatra najrelevantnijim historijskim izvorom o Bosni i Hercegovini.
Pisao je o kapetanijema i mutteslimima u Bosni i Hercegovini, potom o esnafima (naročito sarajevskim i mostarskim), napisao je i brojne monografije o znamenitim bosanskim mjestima (npr. o Kulen Vakufu) i porodicama u kojima je opisao Ćengiće, Dženetiće, Moriće.
Kreševljakovićev stil je osoben i primjetan, sa mnogo literarnih odlika u slikanju prošlih vremena. Hamdija Kreševljaković je izabran za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu 1938, a za redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 1952. Bio je prvi potpredsjednik Naučnog društva Bosne i Hercegovine. Odlikovan je Ordenom rada drugog reda. Ime Hamdije Kreševljakovića nose osnovne škole u Sarajevu, Kaknju i Gradačcu.
Izvor Wikipedia Foto alchetron.com
