Alija Sirotanović (Orahovo, 14.8.1914. — Breza, 13.5.1990.), rudar iz Trtorića kod Breze, radnik udarnik, junak socijalističkog rada koji je oborio svjetski rekord u kopanju ugljena. Njegovo ime i višestruko simbolično prezime je urezano u kolektivno sjećanje svih građana bivše SFRJ, obični čovjek koji je zauvijek obilježio jedno vrijeme. Uz njegov lik i djelo se veže nekoliko legendi koje su kao i uvijek samo djelomično točne.
Alija je rođen u Orahovu, a odrastao je i ostatak života proveo u Trtorićima, nadomak Breze. Imao je šestero braće i dvije sestre, i svi su radili u rudnicima. Jedan od njegove braće, Ahmed, poginuo je u rudarskoj nesreći 1970. Ahmedov sin, Arif, osnovao je udruženje u čast svoga strica "Alija Sirotanović i njegovi komorati" kako bi nastavo živjeti Alijin duh i radišnost. Alija je u rudniku bio kopač i njegov alat je bilo pneumatska bušilica, a znao je raditi i sa dvije u isto vrijeme. Alija je cijeli radni staž proveo u istom statusu – rudar-brigadir, otišao je u mirovinu sredinom sedamdesetih. Iako su u to vrijeme rudarske plaće bile znatno veće od radničkih, mirovina mu je bila skromna. Nuđen mu je novi stan u Brezi no on ga je odbio i zatražio da se ponudi onima koji nemaju svoj smještaj. Slična priča je bila i kad su mu je Tito pri jednom prijemu nudio "auto po želji" pa se Alija odlučio za fiću. U intervjuu u zagrebačkoj Areni njegova unuka je izjavila: “Kad je umro Tito, dedo je plak’o tri dana.” Točan datum njegove smrti je dvojben. Do 2013. godine većina novina i internetskih portala se prisjećala legendarnog udarnika 13.5. na godišnjicu njegove smrti, no Dnevni avaz je te godine objavio intervju s njegovim stričevićem Arifom u kojem je kazao "da je njegov amidža umro 16. maja 1990. godine, a ne 13. maja, kako su jučer objavili mnogi mediji. -Neko je na Wikipediji napisao da je amidža umro 13. maja 1990., što je pogrešno."
U toku 1946. godine uvodi se novi način rada, zasnovan na natjecateljskom duhu, a isti način rada prenosi se i u naredne 1947. i 1948. godinu, pa se u ovim godinama zapaža osjetan rast godišnje proizvodnje. Novi način rada ima natjecateljski duh, pospješuje rad pojedinaca i radnih brigada (radnih grupa), a prenosi se na sve zaposlene. Radilo se o Stahanovskom pokretu raširenom u socijalističkim zemljama koji je nosio ime po rekorderu Aleksej Stahanovu koji 1935. iskopao 102 tone ugljena u 5 sati i 45 minuta. (12 puta više od kvote).
Na savjetovanju sa stručnim osobljem rudnika i kopačima, koje je održano na ljeto 1949. godine, kopač Alija Sirotanović je predložio da se njegovoj brigadi omogući rad na tri radilišta i dao obavezu da će premašiti Stahanov rekord. Prijedlog je prihvaćen, a Alijina brigada je 24.7.1949. godine, počela s obaranjem rekorda u Jami 1 koja je bila poznata kao Rov vojvode Putnika. Predsjednik komisije koja je kontrolirala rad objavio je:
Alija Sirotanović je, sa svojih osam komorata, za osam sati rada iskopao 152 tone uglja (253-ja kolica), prebacio normu za 215%, srušio dotadašnji rekord Stahanova za 50 tona i postigao svoj svjetski rekord u iskopu uglja.
Njegov podvig punio je redke jugoslavenskih novina i bio slavljen od strane KPJ s obziron na trenutne zategnute odnose između Tita i Staljina. Sirotanovićev rekord obaran je više puta. Još jedan rudar iz Breze i heroj rada, Nikola Škobić, samo par dan poslije Alijina rekorda 29.7.1949. godine, sa svojom brigadom je prebacio njegov rekord za 14 tona, čime je otpočela serija obaranja rekorda u Jugoslaviji.
Izvor Wikipedia
