1957 - 1991.
Milan Tepić bio je major Jugoslovenske narodne armije i poslednji narodni heroj Jugoslavije. Tokom Rata u Hrvatskoj, Tepić je bio komandant skladišta oružjem u selu Bedeniku kraj Bjelovara te je, prije dolaska hrvatskih snaga, ubio sebe i još 11 hrvatskih oficira kada je namjerno uzrokovao eksploziju u skladištu, odbivši se predati.
Poticao je iz Potkozarja, oblasti koja je u toku Drugog svjetskog rata teško stradala od ustaškog terora. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom selu i Bosanskoj Dubici, a 1975. je upisao Vojnotehničku akademiju u Zagrebu.
Nakon završetka Akademije, 1980. dobio je čin poručnika i prvu službu u garnizonu u Slavonskoj Požegi, gdje se nalazila autojedinica. Godine 1986. premješten je u garnizon u Varaždinu, gdje se nalazila mehanizovana brigada. Kao vrijedan i odgovoran oficir vanredno je 22. decembra 1990. unaprijeđen u čin majora.
Maja 1991, u vrijeme prvih oružanih sukoba u Hrvatskoj, premješten je u garnizon u Bjelovaru, gdje je bila smeštena 265. motorizovana brigada. Početkom septembra, našao se u vojnom skladištu „Barutana” u šumi Bedenik, u blizini Bjelovara, radi organizovanja njegove odbrane. Nakon blokade bjelovarske kasarne i drugih vojnih objekata, kao i serije manjih incidenata, ovdje ga je 29. septembra 1991. zatekao napad na bjelovarski garnizon od strane pripadnika Zbora narodne garde (ZNG).
Vidjevši da se nalazi u teškoj situaciji, a ne želeći da skladište municije preda hrvatskim separatistima, odlučio je da već ranije minirano skladište digne u vazduh, što je i učinio oko 10:40 časova istog dana. Jaka eksplozija koja je potresla cijeli Bjelovar, usmrtila je i desetak pripadnika „zengi” koji su se u toku opsade približili ogradi skladišta. Neposredno prije Tepića, poginuli su i vojnici JNA Stojadin Mirković i Dragan Draganović koji su odbili njegovo naređenje da napuste skladište i nastavili da dejstvuju po neprijatelju.
Za junački podvig prilikom dizanja u vazduh skladišta naoružanja, kada je svjesno žrtvovao svoj život, Predsjedništvo SFRJ ga je 19. novembra 1991. odlikovalo Ordenom narodnog heroja, što ga čini posljednjim narodnim herojem Jugoslavije.
Izvor Wikipedia
