U Derventi je završio osnovnu i srednju školu, dok je Filozofski fakultet, Odsjek jugoslavenskih književnosti i srpskohrvatskog jezika, završio u Sarajevu. Nakon studija radio je kao prosvjetni radnik i novinar u Derventi, Prnjavoru, Slavonskom Brodu, Tuzli i Travniku.

Nakon toga dolazi u Zenicu i piše za ”Oslobođenje” i “Našu riječ”. Godine 1976. biva osuđen na četiri i po godine zatvora zbog članka u novinama “Naša riječ”, a tokom služenja kazne sin mu je poginuo u saobraćajnoj nesreći, a supruga izvršava samoubistvo.

Kondžiću nakon izlaska na slobodu živi kao beskućnik, spavajući na klupama, željezničkoj stanici i lokalnim haustorima, boraveći i po šahtovima za parno grijanje.

Godine 1994, 22. oktobra spalio je svoje knjige pred Općom bibliotekom u Zenici, izuzev djela "Žive muke". U to vrijeme mediji su prenosili da se radilo o protestu zbog stradanja građana BiH u ratu, ali poslije se ispostavilo da je Kondžić time reagirao na svoj status i odnos države prema njemu i drugim kolegama književnicima. Dobija posao prvo u Muzeju grada Zenice, pa zatim u Centru za kulturu.

Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja.

Umro je 7. oktobra 1996. u Zenici. Preminuo je od karcinoma pluća.

Djela:

"Koga kriju knjige dugovanja", Sarajevo, 1972.

"Noć nema svjedoka", Sarajevo, 1979.

"Silicijum front", Sarajevo, 1982.

"Žive muke", Sarajevo, 1983.

"Ham - Dagova osveta", Sarajevo, 1984.

"Uvježbavanje boli", Sarajevo, 1988.

"Limeni lijes za Salcburg", Zenica, 1989.

"Sužnji", zbirka pripovjedaka, "Svjetlost", Sarajevo, 1991.

Izvor Wikipedia slika zenicablog.com