In memoriam
Izidor Papo Iso
31. decembar 1913 — 14. oktobar 1996

Rođen 31. decembra 1913. godine u Ljubuškom. Potiče iz porodice sefardskih Jevreja, čiji su preci došli u XVII veku, nakon što su bili prognani iz Španije. Poslje završene gimnazije u Mostaru, 1932. godine, upisao je studije medicine na Univerzitetu u Zagrebu.

Posle Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine, odlazi u Mostar i radi na hirurškom odjeljenju, a zatim odlazi u Mostarski NOP odred. Tokom rata nalazio se u hirurškoj ekipi Vrhovnog štaba NOV i POJ. Za vrijeme rata doživeo je tešku porodičnu tragediju. Ustaše su mu zvjerski ubili preko 50 članova porodice uključujući rođenog brata i sestru.

Godine 1944. poslat je u saveznički centar u Italiju, gdje je upoznao Roda Smita (koji ga je 1969. godine predložio za člana Kraljevskog hirurškog koledža, koji je brojao 50 članova). Po povratku iz Italije postao je upravnik Bolničkog centra u Novom Sadu, a potom je upućen na Sremski front, gdje je rukovodio pokretnim hirurškim ustanovama.

Godine 1946. je poslat u Sovjetski Savez, na usavršavanje kod Judina, Bakunjeva i Višnjevskog. Tamo je položio i specijalistički ispit iz hirurgije, 1947. godine, a 1948. se vraća u zemlju i postaje načelnik Drugog hirurškog odeljenja Glavne vojne bolnice, koja je kasnije prerasla u Vojnomedicinsku akademiju JNA (VMA). Kako je kod Judina naučio njegovu tehniku rekonstrukcije jednjaka, počinje da je primenjuje, ali i usavršava. Ova modifikacija operacije se danas u hirurgiji zove: antetoraklana jejunoplastika Judin-Papo. Do tada ove bolesnike u Jugoslaviji niko nije operisao, a kako ih je bilo mnogo, Papo je ubrzo operisao 335 bolesnika sa minimalnim mortalitetom od 1,2%, po čemu je stekao i međunarodno priznanje. Ubrzo je postavljen za šefa Katedre hirurgije i glavnog hirurga JNA.


Zatim odlazi u SAD na usavršavanje u kardiohirurgiji, koje se tih godina rađala zahvaljujući usavršavanju ekstrakorporalne cirkulacije. Bio je u Filadelfiji, klinici Mejo, bolnici Maunt Sinaj i drugim. Vraća se u zemlju i počinje da radi operacije na srcu i već 12. novembra 1965. godine ugrađuje prvu veštačku valvulu. Uradio je blizu 4.000 operacija na otvorenom srcu.

Godine 1950. dobio je zvanje docenta, 1953. vanrednog profesora, a 1956. redovnog profesora. Napredovao je i u vojnoj karijeri. Godine 1975. unapređen je u čin general-pukovnika sanitetske službe JNA. Za predsednika Hirurške sekcije izabran je krajem 1963. godine i na toj dužnosti je ostao do 22. januara 1966. godine. U tom periodu rad sekcije je bio intenzivan. Pozivao je i ugledne hirurge iz inostranstva da drže predavanja na sastancima Sekcije.

Objavio je 217 radova, od toga 13 u inostranim časopisima. Bio je redaktor udžbenika Ratna hirurgija. Preko 30 godina bio je načelnik Hirurške klinike VMA. Penzionisan je 1981. godine.

Preminuo je 14. oktobra 1996. godine i sahranjen je na Jevrejskom groblju u Beogradu.

 

Nagrade i odlikovanja

Bio je član udruženja hirurga Jugoslavije kao i brojnih međunarodnih društava:

Austrijskog društva traumatologa,
Međunarodnog društva za hidatidologiju,
Naučnog saveta Međunarodnog hirurškog društva,
Američkog kardiološkog koledža,
Nemačkog hirurškog društva,
počasni član Pariskog društva hirurga,
Američkog lekarskog društva, CICD-a,
Hirurškog društva Los Anđelesa,
član francuske Akademije hirurgije,
Peruanske Akademije medicinskih nauka,
Kraljevskog koledža hirurgije Engleske i Irske,
Grudnohiruškog društva Bolivije i dr.


Nosilac je brojnih uglednih odlikovanja i nagrada:

Oktobarske nagrade grada Beograda,
Sedmojulske nagrade,
Nagrade „22. decembar“,
Nagrade AVNOJ-a,
Nagrade Višnjevskog (Moskva) i dr.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941.,
Ordena jugoslovenske zvezde s lentom,
Ordena jugoslovenske zastave sa lentom,
Ordena zasluga za narod sa zlatnom zvezdom,
Ordena rada sa crvenom zastavom,
Ordena za vojne zasluge sa velikom zvezdom,
Ordena partizanske zvezde sa srebrnim vencem,
Ordena bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem,
Ordena narodne armije sa zlatnim vencem,
Ordena za hrabrost,
Orden Britanske imperije drugog reda,
Orden Red prestola prvog reda,
Orden Republike Egipat drugog reda,
Orden Afričkog oslobođenja,
Orden Dva Nila,
Orden nezavisnosti.
Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) izabran je 21. decembra 1961, a za redovnog 7. marta 1968. godine.

 

Izvor Wikipedia




Ljubuški
14.10.2025.