Patrijarh srpski Vikentije II (svetovno ime Vitomir Prodanov; Bačko Petrovo Selo, 23. avgust 1890 — Beograd, 5. jul 1958) bio je 42. vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve.
Njegovo puno ime i titula glasili su Njegova svetost arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski gospodin Vikentije.
Biografija
Mirsko ime patrijarha Vikentija je bilo Vitomir Prodanov, rođen je 11/23. avgusta 1890. u Bačkom Petrovom Selu od oca Đorđa i majke Jelene. U rodnom mestu završio je osnovnu školu posle koje odlazi za Novi Sad, gde se upisuje u gimnaziju. Posle završene gimnazije, odlazi u Sremske Karlovce da uči Bogosloviju. Zamonašio se 1917. godine u Bezdinu. Od 1921. godine bio je na dužnosti sekretara Upravnog odbora manastira Karlovačke mitropolije, i tu dužnost je obavljao do 1923. godine.
Pošto se interesovao za nauku, upisao se na Filozofski fakultet u Beogradu i 1929. godine i diplomirao na grupi za istoriju.
Glavni sekretar Svetog arhijerejskog sinoda postao je 1932. godine, vikarni episkop marčanski 1936. godine, episkop zletovsko-strumički 1939. godine (ustoličen na Sretenje 1940) i administrator ohridsko-bitoljski 1940. godine.
Bugarski okupatori su ga 1941. godine proterali iz Štipa. Posle Drugog svetskog rata nije mogao da se primi svoje eparhije jer je tadašnja komunistička vlast preko UDBA-e stvorila nekanonsku tzv. Makedonsku pravoslavnu crkvu, koja do danas nije kanonski priznata. U periodu 1947—1951. administrirao je Sremskom eparhijom.
Vikentije je izabran za patrijarha 1. jula, 1950. godine. Kao patrijarh, uspostavio je veze sa ostalim eparhijama SPC, koje su usled ratnih prilika i progona nove vlasti, bile dosta oslabile. Njegovim nastojanjem, uređena su i penziona pitanja pravoslavnog sveštenstva. Naime, crkveni penzioni fond je bio ukinut posle rata, a pravo na državne penzije su imali samo laici.
Patrijarh Vikentije je bio aktivan član istorijskog društva Vojvodine i neko vreme urednik Glasnika istorijskog društva Vojvodine od 1930. do 1934, a takođe je sarađivao u istorijskim časopisima iz crkvene istorije.
Prilikom posete Moskvi 1956., na Lenjinovom grobu je položio venac, što su mu antikomunisti zamerali.
Patrijarh Vikentije je umro 5. jula 1958. pod zagonetnim okolnostima, neposredno posle sabora na kojem je odbio da stavi na dnevni red pitanje priznanja tzv. Makedonske pravoslavne crkve. Grobnica patrijarha Vikentija se nalazi u Sabornoj crkvi u Beogradu, na severnom zidu priprate levo od grobnice mitropolita Mihaila.
Izvor Wikipedia



















