Tema većine njegovih romana su ljudi i običaji iz regije Bihora a jedno od njegovih najpoznatijih djela, roman Bihorci je upravo nazvan prema stanovnicima te regije. Prevođen je na mnoge svjetske jezike uključujući engleski, ruski, njemački i francuski jezik.

Ćamil Sijarić je rođen 18. decembra 1913. godine u mjestu Šipovice kod Bijelog Polja, u porodici gdje su mu oba roditelja umrla dok je još bio dječak. Osnovnu školu je završio u Godijevu kod Bijelog Polja, a potom od 1927. do 1935. godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju iz koje je, radi političke aktivnosti, istjeran. Školovanje nastavlja u Vranju i na tamošnjoj gimnaziji maturira 1936. godine od kada studira pravo u Beogradu. Diplomirao je 1940. godine, a za vrijeme 2. svjetskog rata službuje u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradišci i Banjoj Luci. Za sekretara Suda narodne časti u Banjoj Luci izabran je 1945. godine, potom je novinar lista "Glas" i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci. U Sarajevo prelazi 1947. godine, radi u redakciji lista "Pregled", potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji "Zadrugara". U literalnu sekciju Radio Sarajeva prelazi 1951. godine i tu ostaje sve do odlaska u penziju 1983. godine.

Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.

Umro je 6. decembra 1989. godine.

Djela

"Ram bulja", 1953. pripovjetke,
"Naša snaha i momci", pripovjetke,
"Bihorci", roman,
"Kuću kućom čine lastavice", 1962. pripovjetke,
"Sablja", 1969. pripovjetke,
"Putnici na putu", 1969. pripovjetke,
"Kad djevojka spava", 1972. pripovjetke,
"Francuski pamuk", 1980,
"Priče kod vode", 1982,
"Rimski prsten", 1985,
"Pripovijetke", 1987.
"Miris lišća orahova", 1991,
"Konak", roman,
"Mojkovačka bitka", roman,
"Carska vojska", roman,
"Zelen prsten na vodi", pripovjetke,
"Zapis o gradovima" 2005.

Nagrade

Andrićeva nagrada - 1980.
Nagrada Društva pisaca Bosne i Hercegovine - 1962.
Jugoslovenska nagrada za roman - 1983. (roman "Bihorci")

Izvor Wikipedia