Igor Mandić (Šibenik, 20. decembra 1939. – Zagreb, 13. marta 2022.), bio je književni kritičar, esejist, kolumnist, polemičar. Objavljivao je književne kritike, socio-kulturološke feljtone, eseje i polemike. Bio je dugogodišnji suradnik mnogih radijskih i televizijskih postaja. Dobitnik je nagrade Hrvatskog novinarskog društva za životno djelo 2005.

Završio studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. godine. Od 1966. bio zaposlen u Vjesniku, kao kritičar u dnevnim novinama, kao kolumnist Vjesnika u srijedu, te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima. Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umjetnike, te je objavljivao u raznim listovima, između ostalih i u Novom Plamenu. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000.). Živio je i radio u Zagrebu gdje je i preminuo 13. ožujka 2022. godine.[

Mandić je u emisiji Nedjeljom u dva rekao da je Domovinski rat bio "građanski rat" te da se nije radilo o agresiji nego o regresiji jer je bilo normalno očekivati pobunu Srba na stanje u Hrvatskoj. Protivi se neovisnosti Kosova jer je po njemu Kosmet srpska zemlja. Također je izjavio kako se protivi neovisnosti Crne Gore. Smatra da su Srbi i Hrvati "dva plemena istoga naroda" i da je za ponovno stvaranje federalne zajednice.

Dio Mandićeve izjave s komemoracije u Jadovnom 26. lipnja 2011. (prema pisanju srpskih Novosti): "Ustaški koljački mentalitet još stoluje u hrvatskom narodu i to mogu vikati s nebodera na zagrebačkom Trgu Republike." ... "Dok god postoje zloćudni povici na stadionima, grafiti... a iza toga mržnja i iracionalno bjesnilo potpomognuti politikom, neće biti sreće. Što je najgore, iza svega se krije i interes cijele fašističke Europe."

Izvor Wikipedia