Jaroslav Šidak (Beč, 4. januar 1903. – Zagreb, 25. mart 1986.), bio je hrvatski istoričar. 

Jaroslav Šidak rođen je u Beču 1903. godine. Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1922. godine. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1935. godine disertacijom »Problem bosanske crkve u našoj historiografiji«. Bio je gimnazijski profesor u Senju (1934. – 1940.) i Zagrebu gdje je predavao u Klasičnoj gimnaziji od 1940. do 1942. te od 1944. do 1948. godine. Godine 1941. zapošljava se u Hrvatskom izdavalačkom bibliografskom zavodu i postaje članom uredništva Ujevićeve Hrvatske enciklopedije. God. 1943. postaje docentom, a 1945. profesorom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je predavao hrvatsku i svjetsku povijest novog vijeka te suradnik Hrvatske enciklopedije. Prema svjedočanstvu Ivana Goluba, odbio je »nizom članaka protiv bana Jelačića u Vjesniku pripraviti rušenje banova spomenika.«

Umro je u Zagrebu, 25. ožujka 1986. godine u 83. godini života. Pokopan je na zagrebačkom groblju Miroševac (polje 208, broj 59). Njegovo ime nosi jedna ulica u zagrebačkoj Knežiji.

U svojem znanstvenom radu obradio brojne teme iz hrvatske povijesti, posebice devetnaestoga stoljeća. Pedagoškim i znanstvenim djelovanjem odgojio je više naraštaja hrvatskih povjesničara i utjecao na razvoj poslijeratne hrvatske historiografije - riječima Ivana Goluba: »Prof dr. Jaroslav Šidak je radio sa žarom i prosudbom do posljednjeg daha. Poticao je i promicao mlade znanstvenike. Njegovao je ljepotu sloga i tražio strogost zaključivanja.« Šidak je osnivač i prvi urednik Historijskog zbornika, od 1948. do 1984. godine, te pisac brojnih članaka u enciklopedijama Leksikografskog zavoda. U mladosti (1923. – 1930.) je uređivao i mjesečnik Jugoslavenski muzičar (kasnije Muzičar). Uredio je i »Spomenicu u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu« (Zagreb, 1969. – 1970.). Bio je urednik struke Hrvatske povijesti u Enciklopediji Jugoslavije.

Za svog je nasljednika na katedri vidio perspektivnog mladca, najboljeg učenika generacije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Ivu Mašinu, kojeg su poslije jugokomunističke vlasti mučki ubile u kaznionici u Staroj Gradišci.

Ostao je poznat po svojoj izjavi: »Povijest hrvatskog naroda ne može se pisati bez povijesti Sv. Jeronima u Rimu.«

Izvor Wikipedia Foto povijest.hr