Zvane (Ivan) Črnja (Črnji kraj Žminja, 8. septembra 1920. – Zagreb, 26. februara 1991.), istaknuti hrvatski pjesnik, prozaik, esejist, kulturolog, scenarist, dramaturg i filmolog, novinar, publicist, polemičar i nakladnik. Jedno od najznačajnijih imena koje je Istra dala Hrvatskoj u 20. stoljeću.
Osnovnu školu pohađa i svršava na talijanskom jeziku u Žminju. Bježeći pred fašizmom, godine 1931. s obitelji prelazi tadašnju jugoslavensko-talijansku granicu na Rječini. Na Sušaku nastavlja školovanje, najprije u srednjoj građanskoj, a zatim u trgovačkoj akademiji. Prvim pjesničkim i proznim radovima javlja se 1938. u zagrebačkoj “Istri” i sušačkome “Primorju”. Djelovao je u antifašističkom pokretu istarskih emigranata. Početkom lipnja 1938. u Zagrebu je osnovao Istarsku revolucionarnu organizaciju Mlada Istra i uređivao njezino ilegalno glasilo “Sloboda”. Godine 1940. upisuje se na Ekonomsko-komercijalnu visoku školu u Zagrebu. Sudionik je Narodno-oslobodilačkog pokreta 1941. – 1945. Tijekom rata u Istri i Gorskome kotaru uređuje “Goranski vjesnik” i “Hrvatski list”, a nakon oslobođenja glavni je i odgovorni urednik “Glasa Istre”, "Ilustriranog vjesnika" i "Vjesnika", te urednik “Epohe”, "Dometa" i "Mosta”.

Godine 1948. godine završio je na Golom otoku. Odatle je pušten nakon nekoliko mjeseci; poslije je uspio obnoviti društveni ugled, te se govorilo da je na Golom otoku bio u istražnom zatvoru - što je bio način da ga se "pomiluje" od socijalno krajnje neugodne asocijacije za tzv. "informbiroovcima".

Na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je i apsolvirao pravo (1950. – 1954.).

Godine 1969. Zvane Črnja u Žminju utemeljuje uglednu kulturnu organizaciju Čakavski sabor, čiji je tajnik do 1977. Godine 1979. pokreće reprezentativan nakladnički projekt antologijsko-enciklopedijskih domašaja "Istru kroz stoljeća" u kojoj je u 10 kola kao glavni i odgovorni urednik potpisao 60 knjiga. Kao autor i polihistor snažnog i osebujnog nadahnuća pisao je kulturno-povijesne i književne eseje i studije, poeziju i memoarsku prozu, duboko inspirirane Istrom, njezinim čakavskim idiomom i hrvatskom kulturnom i političkom poviješću.

O književnom djelu Zvana Črnje opsežnu je monografsku studiju pod naslovom “Bartuljska jabuka” objavio Boris Biletić.

Potpisnik je Izjave Čakavskog sabora protiv regionalnog izjašnjavanja na popisu stanovništva 1971., objavljene 30. siječnja 1971.

Njemu u čast danas se zove nagrada za najbolju knjigu eseja objavljenu u Hrvatskoj, nagrada Zvane Črnja.

Izvor Wikipedia