Vanja Radauš (Vinkovci, 29. april 1906 — Zagreb, 24. april 1975) bio je jugoslovenski i hrvatski vajar, slikar i pisac.
On je češkog porekla. Studirao je na Akademiji u Zagrebu. Izlagao je od 1931. a 1932. je postao član grupe Zemlja. U prvom razdoblju stvaralaštva stvarao je pod uticajem Rodena i Burdela.
Imao je više samostalnih izložbi u Zagrebu, Beogradu, Rijeci, Ljubljani i Splitu. Učestvovao je u velikom broju skupnih izložbi Saveza likovnih umetnika Jugoslavije, Udruženja likovnih umetnika Hrvatske, Bijenala u Veneciji, Međunarodnoj smotri vajarstva u Arnemu, Trijenala u Beogradu, Bijenala skulpture na otvorenom u Antverpenu, „Izložbi umetnika partizana“ u Zagrebu, Šibeniku i Zadru, izložbi „Slikarstvo i vajarstvo naroda Jugoslavije 19. i 20. veka“ u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Varšavi, Moskvi, Lenjingradu, Bratislavi, Pragu, Krakovu, Budimpešti, te na nizu drugih reprezentativnih manifestacija.
Bio je aktivni učesnik Narodnooslobodilačke borbe, što se osobito odrazilo na njegovo likovno stvaralaštvo. Za vreme rata bio je izabran za člana Prezidijuma ZAVNOH-a.
Radauševo stvaralaštvo takođe su obeležili njegovi stvaralački ciklusi „Tifusari“ (1956-59), „Panopticum Croaticum“ (1959-61), „Čovek i kras“ (1961-63), „Krvavi fašnik“ (1966), „Apstraktne forme“ (1966-68), „Zatvori i logori“ (1969), te „Stupovi hrvatske kulture (1969-75). Od 1936. je stvarao seriju crteža Dance macabre.
Delovao je i kao pedagog i to od 1940. godine kao nastavnik na Obrtnoj školi u Zagrebu. Godine 1947. dobio je naziv majstora kipara i povereno mu je vođenje Majstorske radionice. Iste je godine postao i redovni član „Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti“ u Zagrebu. Izdane su mu dve monografije u Zagrebu 1963. i 1965. godine.
Za svoj rad primio je veći broj nagrada i priznanja i to nagrade Vlade FNRJ, Vlade NR Hrvatske, nagrade „Vladimir Nazor“ u Zagrebu, nagrada AVNOJ-a u Beogradu i ostale.
Izvor Wikipedia


















