Ako želite da dodate novu čitulju za ovog preminulog klikne na dugme ispod.

NOVA ČITULJA ZA OVOG PREMINULOG

Sistem će automatski da popuni sve podatke, a Vaše je samo da unesete tekst čitulje.

In memoriam
Dražen Petrović

Dražen Petrović (Šibenik, 22. oktobar 1964 — Denkendorf, 7. jun 1993) bio je jugoslovenski i hrvatski košarkaš srpskog porekla. Njegov stariji brat je bivši košarkaš i trener Aleksandar Petrović. Petrović je karijeru započeo u Šibenci, nastavio u Ciboni i Real Madridu, sa kojima je imao najviše uspeha. Karijeru ja kasnije nastavio u NBA klubovima Portland Trejlblejzersi i Nju Džerzi Netsi.

Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je bronzanu i srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1984. i 1988, a sa Hrvatskom srebrnu medalju 1992. 1985. godine godine primio je zlatnu značku Sporta, nagradu za najboljeg sportistu u Jugoslaviji. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći u Nemačkoj 7. juna 1993. Smatra se važnim delom prethodnice koja je dovela do velikog uticaja evropskih košarkaša u NBA. Godine 2008. ULEB ga je izabrao među 50 ljudi koji su najzaslužniji za razvoj košarke u Evropi.

Rođen je u Šibeniku u porodici Jovana i Biserke Petrović. Njegov otac Jovan, policijski službenik, bio je Srbin iz hercegovačkog mesta Zagora kod Trebinja, dok je majka Biserka, po zanimanju bibliotekarka, rođena u tradicionalnoj hrvatskoj katoličkoj porodici iz Bilica kraj Šibenika.

Njihovo prvo dete, Aleksandar, će biti prvi koji će krenuti košarkaškim stopama, a Dražen će ga pratiti. Sa 13 godina Dražen je počeo da igra u mlađim selekcijama u lokalnom KK Šibenka; sa 15 godina je ušao u prvi tim, odmah pošto je Šibenka izborila mesto u prvoj ligi.

Sa Petrovićem kao zvezdom tima, Šibenka je dva puta stigla do finala Kupa Radivoja Koraća 1982. i 1983. i oba puta izgubila od CSP Limoža. 1983. Dražen je pogodio dva slobodna bacanja za pobedu Šibenke nad Bosnom u finalu plej-ofa sezone 1982/83, ali je sutradan titula oduzeta Šibenci od strane Košarkaškog saveza Jugoslavije zbog sporne sudijske odluke i, nakon odbijanja Šibenke da odigra majstoricu u Spensu, dodeljena je Bosni.

Petrović je igrao za jugoslovensku reprezentaciju na Balkanskim prvenstvima i osvojio je bronzu i zlato sa juniorskim timom i srebro sa prvim timom. 1982. je takođe doneo srebro sa Evropskog prvenstva za juniore u Grčkoj.

 

Smrt i posthumna slava

U leto 1993, nakon najbolje sezone u NBA i eliminacije Netsa u prvoj rundi plej-ofa od Klivlend Kavalirsa, Petrović je otputovao za Poljsku, gde je hrvatska reprezentacija igrale kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 1993. Razmišljao je o odlasku iz Netsa, razočaran tenzijom između sebe i, prema njegovim verovanju, ljubomornih saigrača, kao i zbog činjenice da Netsi još nisu produžili ugovor. Američkim novinarima je izjavio da ga je nedostatak priznanja u ligi naterao da potpuno napusti NBA i da igra za klub u Grčkoj. Kasnije se pričalo da se složio sa uslovima koje je ponudio Panatinaikos, pošto je navodno vlasnik kluba Pavlos Janakopulos ponudio blanko ček. Iz privatnih razloga, Petrović je odlučio da se ne vrati u Hrvatsku iz Poljske sa saigračima, već privatnim vozilom.

Dražen Petrović je poginuo kao suvozač u saobraćajnoj nesreći na Auto-putu 9 kod Denkendorfa, blizu Ingolštata, Nemačka, približno u 17:20 7. juna 1993, četiri i po meseca pre svog 29. rođendana.

Prema izveštaju ingolštadske policije, to poslepodne je jedan kamion probio centralnu ogradu; vozač je pokušavao da izbegne sudar sa privatnim vozilom u svojoj traci i izgubio je kontrolu nad kamionom, koji je probio centralnu ogradu i tu se zaustavio, samo da bi blokirao sve tri trake u smeru Minhena. Nekoliko sekundi kasnije Folksvagen golf koji je prevozio zaspalog Petrovića na suvozačevom sedištu se sudario sa kamionom i ubio samo njega, a njegovog vozača Klaru Šalanci, nemačku manekenku koja je bila u vezi sa Petrovićem, i putnika na zadnjem sedištu, tursku košarkašicu Hilal Edebal, je teško povredio. Utvrđeno je da je vidljivost na putu bila vrlo loša i da Petrović nije bio vezan pojasom.


Grob Dražena Petrovića u Mirogoju je odmah postao svetilište za njegove zemljake. Ciboninoj dvorani je promenjeno ime u Košarkaški centar Dražen Petrović 4. oktobra 1993, a grad Zagreb ima trg koji nosi njegovo ime. Od 1994. najkorisniji igrači Mekdonaldsovog prvenstva dobijaju Trofej Dražena Petrovića. 29. aprila 1995. je podignuta statua ispred Olimpijskog muzeja u Lozani koja slavi Petrovićev značaj svetu sporta, što ga je učinilo drugim sportistom koji je primio ovu počast. Petrović je 2002. uveden u Košarkašku kuću slavnih. Nakon što je 9. jula 2001. porazio Patrika Raftera na Vimbldonu, hrvatski teniser Goran Ivanišević je posvetio svoju pobedu svom pokojnom drugu i nosio je dres Nju Džerzija koji je pripadao Petroviću ispred 100.000 ljudi koji su slavili u Splitu njegovu pobedu. Na 13. godišnjicu Petrovićeve smrti, 2006. je u Zagrebu otvoren Memorijalni centar Dražen Petrović posvećen Petrovićevoj ličnosti i dostignućima, sa 10 tematskih galerija sa multimedijalnim sadržajem koji prikazuju celu njegovu karijeru. Decembra iste godine, u Zagrebu je otkriven spomenik visok četiri metra, posvećen Draženu, rad akademskog vajara Kuzme Kovačića.

 

 

Izvor Wikipedia




Zagreb
06.06.2025.


In memoriam

Zagreb
07.04.2025.
In memoriam

Zagreb
06.04.2025.
In memoriam

Zagreb
06.04.2025.
In memoriam

Zagreb
04.04.2025.
In memoriam

Zagreb
03.04.2025.
In memoriam

Zagreb
03.04.2025.
In memoriam

Zagreb
01.04.2025.
In memoriam

Zagreb
25.03.2025.
In memoriam

Zagreb
24.03.2025.
In memoriam

Zagreb
20.03.2025.
In memoriam

Zagreb
18.03.2025.
In memoriam

Zagreb
17.03.2025.
In memoriam

Zagreb
16.03.2025.
In memoriam

Zagreb
15.03.2025.
In memoriam

Zagreb
15.03.2025.
In memoriam

Zagreb
13.03.2025.
In memoriam

Zagreb
12.03.2025.
In memoriam

Zagreb
10.03.2025.
In memoriam

Zagreb
05.03.2025.
In memoriam

Zagreb
04.03.2025.