Šime Balen (Jablanac, kraj Senja, 7. februara 1912. – Zagreb, 16. marta 2004.), hrvatski novinar, političar, publicist, putopisac i prevoditelj. Za vrijeme života bio je suprugom Mariji Balen rođ. Bevandić. Kći mu je Vjera Balen-Heidl, urednica na HTV-u i književna prevoditeljica. 

Na Sušaku je maturirao na Trgovačkoj akademiji te potom upisao Ekonomsko-komercijalnu visoku školu u Zagrebu. Kao hrvatski nacionalist uhićen je početkom tridesetih godina te naposljetku osuđen. Sudjelovao u prosvjedima omladine protiv Šestosiječanjske diktature, te je bio uhićen i osuđen više puta. U KPJ je ušao 1935. ili 1936. (dok je bio u zatvoru). Iz zatvora je izišao 1936. godine. Treći je glavni urednik Vjesnika, 1943. – 1945., čijim je bio suosnivačem.

Balen je bio članom Inicijativnoga odbora Zemaljskoga antifašističkoga vijeća narodnoga oslobođenja Hrvatske, kao i članom tročlanoga Tajništva Inicijativnoga odbora. Bio je i vijećnikom AVNOJ-a i ZAVNOH-a. Po kraju rata zastupnik je u Saboru NR Hrvatske i Privremenoj narodnoj skupštini DFJ, član delegacije FNRJ u UN-u i na zasjedanju UNESCO-a, te predstavnik za tisak u veleposlanstvu FNRJ u Washingtonu.

Balen je isključen iz Komunističke partije Jugoslavije 1948. godine zbog protivljenja progonu Andrije Hebranga. Po povratku iz SAD-a postaje direktor Tanjuga (1947. – 1948). Bio je i glavnim urednikom u Matici iseljenika Hrvatske. Od 1962. direktor je Nakladnog zavoda »Znanje« do umirovljenja 1966. Bio je počasnim predsjednikom Hrvatske demokratske zajednice[8] (17. lipnja 1989. – 24./25. veljače 1990.).

Izvor Wikipedia