1929 – 15. 09.2005.
Publicistikom je počeo da se bavi početkom 1950-ih, od kada istražuje u prvom redu banjalučku prošlost. Uporedo s tim je bio zapažen društveni radnik, posebno u sportu, u kojemu je obavljao mnogobrojne važne dužnosti u klubovima i savezima, te organizacionim odborima u Banjoj Luci i Bosanskoj krajini. Bio je član i više izvršnih odbora u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji.Inicijator je izgradnje sportske dvorane „Borik“.
Autor je brojnih publikacija o Banjaluci i njenoj prošlosti, mahom većeg formata, koje cjelovito ili izdvojeno tretiraju ovu temu. (v. bibliografiju ispod) Osim o Banjaluci, objavio je monografije i drugih mjesta: Laktaši (1971), Cazin-FK Krajina (1983), Ljetopisi Cazin-Krajina (1984), Velika Kladuša (1987), Spomenica „Krajine“ (1990), Kolonija skulptura „Ostrožac“ (1990) i dr. Značajno je objavljivanje njegovih radova u brojnim koautorskim publikacijama i zbornicima radova. Sudionik je više naučnih skupova. Ravlić je također autor više dokumentarnih izložbi priređenih u Cazinu i Banjaluci.
Uz svakodnevni posao, istraživanje prošlosti i pisanje, Ravlić se bavio i fotografijom. U publikacijama kojima je autor i brojnim drugim drugih autora, objavljeno je više stotina njegovih crno-bijelih i kolor snimaka, dok je mnogo snimaka objavljeno u dnevnicima „Vjesnik“ i „Sportske novosti“, odnosno nedjeljnicima kuće Vjesnik. Ravlićev kolor snimak — „Karneval na Vrbasu“, načinjen pod zidinama tvrđave Kastel, na Vrbasu, je odabran za prvi turistički plakat Banjaluke, koji se pojavio u julu 1979.
Dobitnik je više značajnih priznanja među kojima se ističu: Nagrada „Veselin Masleša“ za oblast kulture SO Banja Luka (1975), Plaketa SO Cazin - najznačajnije priznanje Cazina (1985), Nagrada za životno djelo Udruženja sportskih novinara Jugoslavije (1983), Dvadesetpetomajske nagrade SR BiH (1981), zatim dviju plaketa Sportskih novosti, Srebrne plakete Vjesnika.
Usljed ratnih prilika Ravlić je Banjaluku napustio 1994. godine[6][1] i nastanio se u Rijeci, gdje je živio do svoje smrti.
Izvor www.frontal.ba i wikipedia.org





