Studije solo pjevanja završila je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu 1961. u klasi Brune Špilera, a 1963. ja završila i postdiplomske studije na istoj akademiji. Prvi nastup na opernoj pozornici imala je tokom studija u Sarajevu 1959., kao grofica u Mozartovom "Figarovom piru".

Potom su uslijedile brojne operske uloge, često oprečnih glasovnih zahtijeva, u širokom rasponu od kolorature do duboko proživljene dramatike.

Petnaest godina pjevala je u Sarajevskoj operi, a od 1975. do 1980. godine bila je prvakinja Zagrebačke opere. Iste godine prešla je na Muzičku akademiju, kao profesorica pjevanja, i do kraja života bavila se i pedagoškim radom.

Za svoju ulogu Ćo-ćo San u operi "Madam Baterflaj" 1967. godine nagrađena je u Tokiju 1967. godine, a grad Parma dodijelio joj je tradicionalnu plaketu Verdi d’oro (Zlatni Verdi). 1969. godine kao Aida na firentinskom Maggiju Musicale, pod dirigentskom palicom Zubina Mehte, postaje svjetska primadona. Slijedile su najveće svjetske pozornice: Bečka državna opera, milanska La Scala, londonska operska dvorana Covent Garden i Metropolitan Opera u New York City-u.

Zaštitni znak Ljiljane Molnar-Talajić je bila opera Aida. Briljirala je i u cijelom verdijanskom repertoaru: Trubaduru, Don Carlosu, Krabuljnom plesu, Otellu, ali i u njegovu Requiemu. To joj je, među ostalim, donijelo i veliko priznanje iz Maestrove domovine — "Zlatnog Verdija" grada Parme. Štampa je opisala njen glas kao nevjerovatno lijep, suptilan, ali u isto vrijeme robustan, transparentan i melodičan. Austrijski operski stručnjak O.C. izjavio je da je Ljiljana_Molnar-Talajić posljednja najveća pjevačica opera Giuseppea Verdija. Umrla je nakon kratke bolesti u Zagrebu.

Izvor wikipedia.org